U JEDNOM SMJERU

Od Boga prema čovjeku i od čovjeka prema Bogu postoji sveza koja je bitnija i stvarnija od svega što u svijetu može jedno biće povezati s drugim.
Svećenik je ta sveza, iz naroda, u narodu i za narod pema Bogu.
Bog jest početak – I reče Bog; “Načinimo čovjeka na svoju sliku, sebi slična”.
(Post1,26) Ovdje se radi o nebeskoj obiteljskoj zajednici.
Pa nastavi Bog; ” Plodite se i množite i napunite zemlju.”
(Post1,28) Ovdje se radi o povjerenju Boga prema čovjeku koji u suradnji s njim stvara i čini narod!
I čovjek jest; dakako, pred Bogom i od Boga”narod kao obitelljsko zajedništvo u jedno”.
Ta povezanost u ljudskom životu sa Bogom i okus doživljavanja Boga jest religiozni život kojeg se spominjemo ustanovljenjem saveza sa narodom , odnosno bit našeg postojanja s Boga se očituje u svakom savezu a vrhunac mu je u SVETOJ MISI.
Bog je stalno sklapao saveze sa narodom preko izabranika i proroka, nije sklapao nikad saveza sa pojedincem bez naroda.
Savez s Bogom nije znanje o Bogu kao što nije ni doživljavanje Boga pukom filozofijom, nego STVARNA ‘ STVARNA ‘STVARNA vidljiva i opipljiva povezanost u tjelesnom savezu, u SVETOJ MISI s njim.
Misa je životna snaga koja nas hrani otajstvom njegova tijela i krvi.
Uzmite i jedite, doslovno znači žvačite zubima, nije rekao zamislite i jedete, pa isto to ponovio kod kaleže.
Sve to, da naslutiti, da religiozni život nije put u jednom smjeru, kao što ni Bogoslužje “misa” Bogu mila nikad nije bila, niti bi smjela biti isključivo privatna stvar svećenika.
“Vi ste, naprotiv, izabrani rod, kraljevsko svećenstvo, sveti puk, NAROD određen za Božju svojinu, da razglasite slavna djela onoga koji vas pozva iz tame u svoje divno svjetlo.” (1. Petrova 2,9)
Isključivanjem naroda iz zajedničkog slavlja, prije svega teološki rečeno, to je tamo neka svadba bez uzvanika.
A eshatološki rečeno ovo ne može završiti bez posljedica;
“Teško vama, književnici i farizeji, licemjeri! Vi zatvarate kraljevstvo nebesko od ljudi, Vi sami ne ulazite, niti date da ulaze, koji bi htjeli,” (Matej22,13)
Oko temljnih vrjednota nema kompromisa sa Vragom.
“Ja sam dobri pastir. Dobri pastir daje svoj život za ovce”.(Ivan10,11)
Onaj tko nije svjestan ove ozbiljne odgovornosti koja mu je povjerena, taj mora dobro razmisliti po kome je njegova savjest oblikovana, odnosno kome vjeruje, ne o kome priča priče, nego zaista kome vjeruje potvrdno sa Amen;
“Da, Gospodine! Ja vjerujem da si ti Krist, Sin Božji, Onaj koji dolazi na svijet! (Ivan11,27)
On dolazi na svijet ne radi sebe, nego da bi mi bili pošteđeni i izbavljeni, kao kraljevstvo svećenika i narod svet. (Izl19,6)
Narod kojeg je nazvao svojim vlastitim narodom, narod zbog kojeg je došao i ponovno će doći; Ne kao Kradljivac jer;
“Kradljivac dolazi samo da ukrade, zakolje i pogubi. Ja dođoh da život imaju, u izobilju da ga imaju”.(Ivan 10,10)
Isusova će žrtva postići ono što sva krv milijuna ovaca, bikova i jaraca nikada nije postigla u Starom savezu.
Da bi se iskupili za uvrjede nanesene Bogu koji je sama dobrota, beskonačan i vječan, čovječanstvu je trebala savršena žrtva.
I sam Krist nas upozorava na taj savršeni neponovljivi vječni savez, koji zvuči smrtno ozbiljno s smrtnim posljedicama ako se ignorira;
“Ako ne jedete tijela Sina Čovječjeg i ne pijete krvi njegove, nemate života u sebi!” (Iv6,53)
Štovanje saveza bez blagovanja su apsurd modernog vremena, duhovne pričesti “duhovno blagovanje” su potrebe ljudskog srca ali isključivo onih jako jako pobožnih duša, za koje možemo reći da imaju posebne milosti kod Gospodina, ili da žive kao sveci.
Sv.Toma kaže sakramentalno blagovanje jest kad se pričešćujemo barem s malo razumijevanja o sakramentu, a duhovno blagovanje jest onda kad je moje sakramentalno blagovanje popraćeno zbiljskom čeznjom.
Što to znači; ne primamo samo sakrament nego i njegov učinak.
Pričest možemo primiti samo sakramentalno, ali pristupajući oltaru odsutna duha, rutinski, ne primamo njezin duhovni učinak.
U razmjeru s našim duhovnim stanjem, sakramentalna pričest ima duhovni učinak.
Ako je ispovijed uvjet za sakrementalnu pričest zašto neki misle da nije i za duhovnu.
Osim ako se niste, i duhovno ispovijedili.
Ako je sve to moguće čemu onda sakramenti?
Zato što svi sveci i mistici nikad nisu gvorili UMJESTO, nego DODATNO!
U ispovijedi to dodatno je ispit savjesti i kajanje, niti taj duhovni proces nebi smio, ni završiti samo na tome, potreban nam je onaj tko ima ovlasati odrješiti nas od grijeha.
Međutim duhovne pričesti nisu niti se smiju prezentirati kao zamjenski autodijelovi, namjernim iskrivljivanjem tih činjenica otvaramo prostor poganima da rovare protiv Crkve.
Premda je lako i svaki katolik se sigurno nalazi u poziciji da sve pogrješno shvati, kršćanska mašta otvara privatni obrt misa, pričesti i ispovijedi kad mu god milo i bilo gdje.
Većina nas ima bujnu maštu,a posebno u ovim vremenima krize, sve puca od kršćanske mistike i herojskog mučeništva, uz neku meditirajuću glazbenu pozadinu u zatvorenoj sobi.
Kakve li kontradiktornosti.
Bože me sačuvaj.  
Sakramentalni život nije umišljena fikcija, nije fotografija niti video zapis, on je isključivo i strogo realistički čin u svom vremenu, u svom prostoru, sa materijalističkim i duhovnim učinkom.
Dvosmjerni čin između Boga i naroda koji ga službom posvećuje a s narodom blaguje, prima!
Religiozni život isključivo može biti samo dvosmjeran, odnos Bog – Narod, odnos materija – duh!
I sve to možemo nazvati sveto dvojstvo.
Od Boga prema Narodu i od naroda prema Bogu.
Odnosno od Boga i Kristovih apostola prema narodu, s narodom kao zajedništvu sa apostolima prema Bogu i s Bogom u nebeskoj zajednici, jednoj svetoj Cjelini.
Krštenici u Krista tomu teže i to je taj dvosmjerni put, Misa je put od Boga DA na naš put još NE, ali kad dođe do sudara naše NE postaje DA.
Bog u svome i po svome Sinu Isusu Kristu to što je ustanovio nije povjerio slobodnom strujanju nečijeg mozgovanja, i nekoj religioznoj inspiraciji kako zajednicu – NAROD zamjenit kamerom i mikrofonom, nego jednoj živoj službi njegovih apostola i njegovih vjernika, sigurno nije želio da vjernici budu neko ne određeno zajedništvo, niti je želio zajedništvo misli, on očekuje ustrajnost uz pomoć službe apostola i NARODA, ta služba se stalno treba nastavljati nikako prekidati.
” A bilo je i lažnih proroka u izabranom narodu, kao što će i među vama biti krivih učitelja, koji će kradom unijeti pogubna krivovjerja i koji će, niječući Gospodina što ih je otkupio, navući na se brzu propast”. (2Pet2,-2)
Nemojmo se zavaravati da to može proći samo tako, on sam postavlja ustanovljenje u ustanovljenje.Savez svoje Muke iz ljubavi, iz starog saveza Pashe, pretače u Novi Savez sa novim narodom iz starog Saveza egipatskog ropstva u narod otkupiteljske slobode.

Stari je dokinut – Novi devastiran!

Napravite svoju stranicu s WordPress.com
Započnite
%d blogeri kao ovaj: