EJREJVOVARP

Ljudi su pali u glupu naviku govorenja o pravovjerju, ako papa i biskupi krše treću Božju zapovijed to više nije stvar pravovjerja nego krivovjerja, niti je priča o činjnju nečeg nužnog nego priča o ne činjnju ničega nužnog, na štetu svetog u korist prolaznom.
Krivovjerje treba prvo shvatiti kao moralno loš ljudski čin, drugim riječima – grijeh protivan Božjim zapovijedima i nauku Crkve.
Dosadnim pričama o nedostatku poniznosti i poslušnosti onih koji javno izraze razočaranje i žaljenje, po vašoj svetoj poniznosti i poslušnosti papa i biskupi su zapravo pobrkali lončiće kao i oni koji ih uporno opravdavaju.
Nikada priča o poslušnosti i pravovjerju nije bila tako opasno izigrana i izrugana kao danas, u tako uzbudljivom paketu slatko rječivih priča kao da se radi o strogom dogmatskom pravovjerju kulta zdravlja.
Crkva više nije ona koja se brine za vječnost nego za sadašnjost, odnosno ovozemaljsko.
Ono duševno zdravlje dolazi u drugi plan, onaj pogled na vječnost je odgođen za neka bolja i zdravija vramena. Zanemariti činjenicu da je duševno zdravlje puno uzbudljivije očuvati u vremenima kriza pod svaku cijenu,znači stavljati naglasak na grčevitu borbu za očuvanje fizičkog raspadljivog, a to znači, ni manje, ni više, od kršćana napraviti zdrave luđake u duhu.
Ravnoteža čovjeka u odnosu duševnog i fizičkog zdravlja postoji i nitko ne kaže da nije bitna, ali nikad fizičko nije bilo, niti smije biti na uštrb duševnom.
Uloga Crkve u koheziji sa državom nikad nije bila dosadnija a ujedno i najopasnija tiranija ne u službi fizičkog progona kršćana, nego u službi duhovnog progona, krešići Božje zapovijedi,degradirajući Katekizam i sakramente.
Stoga biti pravovjeran u poštivanju kršenja treće Božje zapovijedi i biti u kontradiktornosti sa Katakizmom , ne znači samo biti fizički isključen iz zajednice okupljene oko euharistijskog stola, nego i onemogućavanje biti kršćanski posvećeni heroj u uzbudljivoj borbi koja traje od samih početaka rođenjem Krista, koja nas prati kroz cijeli čovjekov život i cijelu crkvenu povijest. “Uvijek je lako razmišljati glavom svojega doba, teško je razmišljati vlastitom. Uvijek je lako biti modernist, kao što je bilo lako biti poslušna rulja pismoznancima u Kristovo vrijeme.
Pismoznanci su svo znanje imali, osim jedne stvari, nisu imali televizor da razapinjanje prate kao svi pravovjerni koji su bili prisutni na Golgoti.
Uvijek je jednostavno pasti; postoji beskonačno mnogo kutova pod kojima čovjek pada, samo je jedan pod kojim stojimo a to je Križ.
Paradoks kršćanske istine je okrenut naglavačke kako bi privukao pozornost lažima o brizi za zemaljsko, Crkva time potvrđuje kako njezine mnoge laži stoje čvrsto na nogama jer nemaju glavu istine na koju bi ih se okrenulo.
I sam Krist je koristio paradoks kada je htio prenijeti neke od najvećih istina svojim učenicima, govoreći, primjerice, kako je nužno umrijeti poput pšeničnoga zrna da bi se moglo istinski živjeti. Ističući kako “luđak nije čovjek koji je izgubio život poradi Krista”, nego “čovjek koji je sve napravio da život sačuva osim Krista” .
Svi ljudi koji uistinu isključivo vjeruju samo u sebe i svijetske podvale odavno su u umobolnicama. Ipak oni koji su spremni i život položiti za Krista i koji vjeruju u njega, sigurno nisu u umobolnicama i pogotovo ne u rukama svjetskih zdrastvenih korporacija . “Tako je, ima i takvih koje odluke pape i biskupa guraju ravno u umobolnice svjetakog ludila Korona.
Posve svjetovni ljudi ne uspijevaju razumjeti čak
ni sam svijet. U potpunosti se oslanjaju na nekoliko ciničnih parola u ovom slučaju o zdravlju;
Ostanite doma, vjerujte u sebe, o vama sve ovisi, ako to za katolika nije sotonizam onda nije ni abortus kojeg se propagira kao dobrobit za zdravlje trudnice, lišavajući se “bolesnog” života, patnja je izbjegnuta u korist zdravoj društvenoj zajednici.
Predlažem ukidanje treće Božje zapovijedi za sve kršćane diljem svijeta.
Predlažem ukidanje druge i sedme Božje zapovijedi za sve naše krajeve lijepe nam HR domovine kao vodećoj industriskoj sili bogopsovki, mita i korupcije.
Predlažem da se deset Božjih zapovijedi zamjeni za deset svjetovnih…sigiran sam da će papa Franjo za to pronaći inspiraciju u Amazoni.

Da imate vjere, znali biste daje vjerovanje isključivo u sebe i u ono što vam samo racionalni razum nalaže, jedan od najčešćih znakova najgore vrste ljudi koji se Gospodinu gade.
Glumci koji znaju glumiti kršćanstvo, u biti vjeruju samo u sebe, kao i crkveni dužnosnici koji ne žele vratiti mise. Pa, ako čovjek ne može vjerovati u svoje razumsko kršćanstvo , u što bi onda trebao vjerovati?”
Pa, vjerujte u Krista koji govori ;
ne živi čovjek samo o kruhu. Vjerujte u Krista koji govori ne iskušavaj Gospodina, Boga svojega. Vjerujte u Krista koji viče ; Gospodinu Bogu svom se klanjaj i njemu JEDINOME služi.
Vjera ne proizvodi ludilo. Ono što proizvodi ludilo jest upravo razum koji odbacuje Boga i kolektivno krši treću Božju zapovijed, fabricirajući sakramente kao nedostatak sirovine za proizvodnju.
Oni koji su spremni na žrtvu za Krista nikad ne polude, ali kalkulanti nestalna duha u svim kušnjama pokazuju svoje nepouzdanje u Boga i kao takvi ubrzo polude.
Kod takvih prenamaganja svo je kršćanstvo lažno, oni ne trpe poradi Krist nego poradi svog razočaranja i svoje koristi.
Njihovi plodovi su truli kao i njihov život.
Matematičari i oni koji se bave statistikom umrlih brzo polude jer i sebe vide na toj listi , ali umjetničke duše kao i vjerski fanatici nikada ne polude.

Zar za katolika nema nijedne druge priče u svijetu osim korone i bave li se baš svi katolici tuđim zdravljem?
Kakvo maleno nebo mora biti kad se masovno iseljavate iz njega zbog straha!
Kako tužno mora da je biti Bog, k tomu još neadekvatan Bog! Zar ne postoje bogatiji život i veća ljubav od vaše?
U navedenim slučajevima nije tužno biti nesretnik koji samo žudi za zdravljem; nego je žalosno što pati za vječnim životom na zemlji.

Napravite svoju stranicu s WordPress.com
Započnite
%d blogeri kao ovaj: