MISA JE RAT


Što ćete odabrati: borbu ili bijeg?
Euharistiju ili virtualnu igricu?
Muževan vjernik, ili feminizirani šminker, kako bi se reklo po seljački ratni dezerter!?
»Ljudski rod«, rekao je pjesnik T. S. Eliot,
»ne može podnijeti previše stvarnosti«. Ne
moramo puno tražiti dokaze za ovu tvrdnju.
Stvarni život je ono od čega danas ljudi bježe,
jedan po jedan, povlačeći se u svoje privatne
svjetove. Bježe u romantične teologije, nove dogmatske romane ili pak u virtulane igre oprosta i pričesti.
Što je to u stvarnosti čovječanstvu tako ne-
podnošljivo? To je količina zla, njegova sveprisutnost i moć i naša vlastita prividna nesposobnost da pobjegnemo od njega zapravo, naša nesposobnost da izbjegnemo činjenje zla i sudjelovanja u zlu.
Pakao je, čini se, posvuda, što god da jesmo nismo ono što bi trebali biti.
Božje sveprisutnosti, u potresima, virusima, požarima, poplavama, ratovima, političkim igrama prijeti da nas proguta, da nas uguši.
To je stvarnost koju ne možemo podnijeti.
A to je surova i strašna stvarnost koju je Ivan
prikazao, bez oklijevanja, u Otkrivenju. Ivanove su zvijeri čudovišne, gore od najgorih holivudskih maštarija, s raljama koje prijete najnevinijim i najranjivijim žrtvama: trudnici i djetetu. Preziru i narav i milost, Crkvu i državu.
One mogu oboriti trećinu zvijezda s neba. One su moć iza prijestolja u narodima i carstvima.
Crpe snagu iz nemoralnosti ljudi koje zavode;
opijaju se »vinom« bluda, pohlepe i zlouporabe moći svojih žrtava.
Borba ili bijeg?
Suočeni s takvim neprijateljima, moramo birati: boriti se ili pobjeći. To je temeljni ljudski
instinkt. Štoviše, nakon površne procjene svojih i neprijateljevih očiglednih snaga, »bijeg«
će se možda činiti razumnim izborom. Prema
duhovnim učiteljima, međutim, bijeg zapravo
i nije stvaran izbor. U svom klasičnom djelu
Duhovni boj Lorenzo Scupoli piše: »Taj rat je
neizbježan i morate se boriti ili umrijeti. Upor-
nost vaših neprijatelja tako je snažna da su
mir i pogodba s njima potpuno nemogući.«!
Ukratko: možemo bježati od zla, ali se ne mo-
žemo sakriti.
Štoviše, ne možemo uzići na nebo ako po-
bjegnemo od bitke. Bog je predodredio nas,
Crkvu, da budemo Jaganjčeva zaručnica. Ali
ne možemo vladati ako prvo ne pobijedimo
sile koje nam se suprotstavljaju, koje pretendiraju na naše prijestolje.
Sto nam je činiti? Trebali bismo se osvrnuti oko sebe, nakon što skinemo veo čisto
ljudskog promatranja. Ivan otkriva; Dvije su
trećine andela na našoj strani i neprekidno se
bore, čak i dok spavamo. Sveti arkandeo Mihael, najžešći nebeski ratnik, naš je neumoran
i nepobjediv saveznik. Svi sveci u nebu neprestano se obraćaju svemogućem Bogu u našu
obranu. A što najviše ohrabruje, na kraju mi
pobjeđujemo! Ivan vidi tu bitku iz perspektive vječnosti, pa može otkriti kraj jednakom
živopisnosti kojom opisuje žrtve. Bitke su tako
okrutne da su rijeke crvene od krvi, a leševi
leže u hrpama na ulicama i trule. Ali pobjednici ulaze u grad čijim potocima teče živa voda i
čije sunce nikada ne zalazi.

»Ako je bijes vaših neprijatelja velik, a njihova
brojnost golema, ljubav koju Bog ima za vas
neusporedivo je veća. Andeo koji vas štiti i
sveci koji se zauzimaju za vas puno su broj-
niji.

Možemo računati na nebesku pomoć, jer Misa je nebo na zemlji sa nebeskim silama i narodom stečenim na zemlji.

Napravite svoju stranicu s WordPress.com
Započnite
%d blogeri kao ovaj: