KAZNA ” II”

Bog je tvorac prirode sa svim njezinim silama i zakonitostima te onaj koji ima moć upravljati mehanizmom prirodnih sila i zakona na takav način da proizvede fenomen u skladu sa svojom pravednošću, odnosno milosrđem. Bog, prvi uzrok svega što postoji, uvijek koristi i drugotne uzroke kako bi proveo svoje planove. Tko god ima nadnaravni duh, ne staje na površini, već traži spoznaju skrivene Božje zamisli koja je temelj djelovanja, naočigled slijepe, sile prirode.

Veliki grijeh našega vremena je gubitak vjere ljudi iz Crkve: dakle, ne radi ovog ili onog čovjeka u Crkvi, već ljudi unutar Crkve kao cjeline, s nekoliko iznimaka, zahvaljujući kojima Crkva nije izgubila svoju prepoznatljivost. Ovaj grijeh, koji rezultira sljepoćom uma i otvrdnućem srca, ravnodušnost je prema kršenju božanskog poretka u svemiru. Upravo ta ravnodušnost je ono što prikriva mržnju prema Bogu. Kako se iskazuje? Neizravno. Ljudi unutar Crkve odveć su kukavni da bi otvoreno pokušali osporiti Boga, oni, naime, preferiraju usmjeriti svoju mržnju prema onima koji se usuđuju govoriti o Bogu. Tko god se usudi spomenuti Božju kaznu, kamenovan je, a rijeka mržnje slijeva se na nj.

Ti ljudi ispovijedajući javno vjeru u Boga, u stvari žive uronjeni u praktični ateizam. Sve što se dogodi za njih je plod prirode, oslobođen svoga tvorca te je samo znanost, a ne Crkva, sposobna dešifrirati prirodne zakone.
Ne samo pravovjerna teologija, već i sam sensus fidei (osjećaj za vjeru) uči nas da sva prirodna i tvarna zla koja ne proizlaze iz čovječje volje, ovise o Božjoj volji. Kao što piše sv. Alfonz Liguori: „Sve što se ovdje događa mimo naše volje, znajmo da se ne događa ni po čemu osim po Božjoj volji, rekao je sv. Augustin.“ (Uniformità alla volontà di Dio, Paoline, 1968., str. 33.).
Huni su provalili u Galiju. Atila, na čelu vojske od 400 000 ljudi, prešao je Rajnu, razarajući pritom sve što mu je bilo na putu. Kad je došao pred Troyes, biskup Lupus, odjeven u biskupsko ruho i slijedeći svoje svećenstvo u povorci, došao je do Atile i upitao ga: „Tko ste vi što prijetite ovome gradu?“ Odgovor je bio: „Zar ne znaš tko sam? Ja sam Atila, kralj Huna, zvan bič Božji.“ Lupus je na to odgovorio: „Onda dobro, budi pozdravljen, biču Božji, zato što mi zaslužujemo božansku kaznu zbog grijeha naših. No, ako je moguće, neka tvoji udarci padnu samo na mene, a ne na cijeli grad.“
Današnji biskupi ne samo da izbjegavaju govoriti o božanskim kaznama, nego ni ne pozivaju vjernike na molitvu Bogu za oslobođenje od epidemije. U ovome postoji povezanost. Tko se moli, u stvari, traži od Boga intervenciju u svom životu, što znači i u svjetovnim stvarima, a s ciljem zaštite od zla te primanja duhovnih i materijalnih dobra. No, zašto bi Bog trebao čuti naše molitve ako ga ne zanima svemir koji je sam stvorio?
Ako, protivno tome, Bog može čudima promijeniti zakone prirode kako bi izbjegao patnju i smrt jedne osobe ili pomor u jednome gradu, onda također može i kazniti cijeli grad, odnosno narod, jer njihovi zajednički grijesi zahtijevaju zajedničku kaznu. Sv. Karlo Boromejski je rekao: „Zbog naših grijeha, Bog je dopustio ognju kuge da prodre u svaki dio Milana“, a sv. Toma Akvinski objašnjava: „Kada sav narod griješi, onda i osveta mora biti izvršena nad svim narodom, kao što su Egipćani, koji proganjaše djecu Izraelovu, potopljeni u Crvenomu moru i kao što stanovnici Sodome bijahu pokošeni odjednom i u velikome broju, ili znatan broj ljudi mora biti pogođen, kao što se dogodilo prilikom kazne onih koji su štovali zlatno tele.

Napravite svoju stranicu s WordPress.com
Započnite
%d blogeri kao ovaj: