DOĐITE ILI OSTANITE-PA VIDITE

Učitelju gdje stanuješ?
Papa emiritus Benedikt XVI, još kao kardinal Joseph Ratzinger govori o liturgiji nakon drugog Vatikanskog Koncila, umjesto liturgije kao plod trajnoga razvoja, dobili smo umjetno skrojenu liturgiju.
Napustili smo životni proces rasta i razvoja i zašli u područje fabriciranja, kao da je riječ o tehničkoj proizvodnji.
Vjerovatno ne sluteći da je tehnička proizvodnja misa i duhovnih sakramenata, svoj zamah fabriciranja započela korizmom 2020, zahvaljujući svojem tehnološkom pobožnom narodu visoke full HD misne mutacije.
Da nitko ne vidi ništa pogrešno u tome što žarišna točka vjerničke molitve, pronalazi i televizor kao zgodno pomagalo i mjestu koje će nam omogućiti, Boga prikazati kao prisutnog na svakom mjestu i u svakoj stvari.
Tu možda nije ništa sporno, dok se ne zapitamo što bi značilo ” ne bacajte biserje pred svinje” pitanje je čudnovato, rekli bi mi mnogi da nemam poslušnosti, poniznosti i da sam teološki izgubljena duša.
Pada mi na misao pitanje Pilata, postavljeno Isusu, što je istina?
Ja sam istina put i život, odgovara Isus!
Očito se radi o različitim stupnjevima istine, jedna je uzvišenija i plemenitija od druge.
Ali zar nije Bog posvuda prisutan, na svakome mjestu?
Da, Bog ispunja sve, sve prožima.
U Dekretu o misnoj žrtvi Tridentskog sabora u predgovoru stoji; Budući da je ljudska narav takva da se bez izvanjskih pomagala ne može lako uzdići do promatranja božanskih stvari, zbog toga je majka Crkva ustanovila neke načine (blagoslovi, svijeće, tamjan, ruho, zvona, procesije, pokreti, glazba) kako bi se istakla veličanstvenost tolike žrtve i kako bi se pomoću tih vidljivih znakova vjere i pobožnosti duše vjernika potakle na promatranje onih uzvišenih stvari koje se nalaze u toj žrtvi.
Ključna riječ je “U” toj žrtvi, u Svetinji nad Svetinjama.
Zamjeniti Dekret o misnoj žrtvi bez junačkog otpora virtualnih samoprogonitelja, sa dekretom državnih vlasti je najčudnovatijii događaj u povijesti kršćanstva.
Ovom konstantacijom se vraćamo na stupnjeve istine, rekli smo Bog je posvuda, na svakom mjestu u svijetu kao njegov tvorac. To je čudesna istina, ali jedna istina je mnogo plemenitija, jer je svetinja koja nam se objavljuje da je On Bog u Kristu doista došao i svaki put dolazi tamo gdje boravi na jedan poseban način, odatle i dolazi odgovor da je svaka Crkva kuća Božja.
Crkva je mjesto dolaženja, hodočašće na putu do neba, mjesto boravljenja i odlazaka, jedino sveto mjesto na kojem se može samo BITI i doživjeti živoga Boga u otkupiteljskoj ljubavi, usred okupljene zajednice.
Oni koji govore o doživljaju euharistije preko televizora i oni koji im to omogućuju, svode je na lelujavo božanstveno čudo od tehnike, na prividna dobra.
Ako se slavlje svete mise ne održava bilo gdje nam padne na pamet, zašto bi se slavila u privatnom prostoru pukom tehničkom manefistacijom?
Ići na misu znači, poći u kuću Božju koja ima Vrata i kroz njih ulazimo u otajstvo koristeći se svim našim osjetilima da doživimo litirgijsku dramu svake mise kao malog uskrsa.
Prvi kršćani, koji su osjetili tu veličanstvenu i pretvorbenu moć Isusova uskrsnuća, prije vjeroispovijesti su upozoravali ” Vrata, vrata”! Ovaj dramatični misterijski karakter izričito se isticao još jedanput u pozivu ” Svetinja svetima”!
Svećenik upravlja te riječi zajednici da bi se otajstvo svete mise dostojanstveno slavilo.
Dostojanstvo je važno i dio je prave pobožnosti, biti “U” i biti “Tu” , misa preko tehnike je ne biti “U” niti biti “Tu” to je čista tehnička spiritualistička posvećenost putenog duha, pukog rutinskog formalizma.

Uđi u svoju sobu, zatvori za sobom vrata i pomoli se svome Ocu, koji je u skrovitosti (Mt6,6)
Sama molitva je čin skrovitosti, a sveta misa je čin otkrovitosti – blago iza zavjese, nešto što nadilazi puko fabriciranje. Učiniti je ponuđenom za suvremeni svijet, lišavamo je aspekta pobožnosti bez dubljeg odnosa prema Isusu Kristu skrivenom našim očima u euharistiji.
Učitelju gdje stanuješ?
Ne gubite nadu, ne vlada čovjek nad Crkvom nego Providnost, i ona ima lice.
Ostaje nam samo mogućnost za molitvu u skrovitosti sobe, za razgovor s Onim koji nas spašava.
Zloća nema moć nad Providnošću, ostanite pravovjerni, životne teškoće otkrivaju kakav istinski odnos sa Bogom imamo.
Borite se dakle, živite krjeposno vođeni nadom i hranjeni poniznom molitvom dosežemo nebo, pred očima uvijek imajte vrhovnog suca koji sve vidi i zna kakvo je istinsko stanje stvari.
Ne dajte se zavesti, čin svete mise sigurno nije u sredstvu tehnološkog napretka.

Napravite svoju stranicu s WordPress.com
Započnite
%d blogeri kao ovaj: