Koji sebe ljubljaše, veliki su sebi

Ključni pojam mentalnog sklopa katolika u proteklih 50. godina a posebno zadnjih 17. godina, je težnja protiv sigurnosti. Katolike koji čuvaju do tradicije označuje se kao škrce koji čuvaju svoja blaga, kao pohlepne egoiste koji bi se trebali sramiti sebe samih. Modernistima je najvažnije biti otvoren suprotnim mišljenjima, priznati različitosti, poštivati ideje masona, marksista, kapitalista, muslimana pa čak i teoretičara zavjera od evolucije do novih teoloških kvazi spoznaja. Obilježje modernih katolika i njihovih života je uključivanje u dijalog sa zabludom i vlastitom teološkom naukom kojoj se i sam sotona divi, to čak ni njemu nikad nije palo na pamet.
Odatle proizlazi da je danas sve dopušteno. Svetogrdno primanje sakramenata i erotizacija Crkve, to nisu samo posljedice moralnog rasula; baš naprotiv to su Antikristova zavođenja i njegove hereze koje se provode po katolicima koji su skloni popustiljivosti i kompromisima koji se sve više šire.
Od današnjih Marija Magdalena” ženskih i muških” koje uživaju grijeh i razuzdan život dolaze u Crkvu bez ikakve opomene i grižnje savjesti ” idi i ne griješi više” kao što nema ni čvrste odluke koja bi nas odvela do Kalvarije ” čvrsto odlučujem da ću se popraviti i da neću više griješiti”, vjernosti svom Učitelju čitavog života rezervirane su samo za stare dane pred kraj života.
Može li netko imati odnose prije braka, varati supružnika, rastavit se zbog kuhinjskog elementa i biti katolik, naravno da može ali Antikristovom katahezom. Zakon čistoće kome predstavlja problem oko kojeg se ne muči, nedostojan je pravog čovjeka koji kaže da ljubi Krista i naziva se kršćaninom. Kad krist kaže ” Moj je jaram sladak i breme moje je lako” vidite kako Antikristova kateheza tumači ovaj odlomak selektivno koriste sv. Augustina i citira samu jednu rečenicu: ” Ljubi i čini što hoćeš! – Mi se volimo “.
Crkvu su uvijek potresali vlastiti progoni katoličkih krivovjerja, sukobi s vremenitim vlastima i prihvačenim izopačenim običajima, danas sve više imamo problem s nemoralnim ponašanjem prvenstveno klera, a nakon Drugog vatikanskog sabora i pojedinih modernih teologa i papa koji rastakaju nauk i produbljuju krizu koja zahvaća samu srž vjere.
Sablazan raskalašenog života bez stege i reda postao je glavni problem prepuštanja stada vukovima a oni su time ohrabreni jer im mi odajemo počasti, koji opravdavaju ili šute na naša niska zadovoljstva i standarde kao izvor sablazni.
Onaj tko ne vidi da se Crkva nalazi u razdoblju tjeskobe, i da joj je potrebna samo-kritičnost bez koje sigurno odlazimo u samo-uništenje, taj sigurno nije doživio unutrašnji preokret i njegova duhovnost je lažna.
Pojavom demokracije koja je ušla u samu Crkvu predstavlja smrtnu opasnost milijunima zbunjenih katolika i zaraženih duša milosrdnim duhovnostima ne pružajući nikakvu pomoć po pitanju kajanja i morala.
Sve to rezultira umanjivanjem moći otpora prema modernizaciji, erotizaciji i revolucijsko protestantskim karizmatskim krivovjercima što i čine najveće neprijatelje Crkve nakon prihvaćanja duha modernosti u Crkvi.
Ako pažljivo pogledamo Crkvena revolucija je svojom parolom u Crkvi, ” Sloboda”, donjela pravu Antikristovu zabludu koja se temelji na jednakosti, kolegijalnosti i još jednom najdražom parolom ” tko sam ja da sudim” a to nije ništa drugo nego rušenje autoriteta Božjeg. Na posljetku bratstvo i jedinstvo,, erotizacija i nečednost, zaboravljene dogme i evolucija su zastupljeni u bljutavom varivu, koje se kuha da bi se na kraju prosulo svinjama.
Liberalizam je zahvatio Crkvu do srži, što je liberalan katolik ništa drugo nego dvolična osoba, on je u stanju stalne kontradikcije. Volio bi ostati katolik ići na misu, a nebi volio poštivati Božje zapovijedi, seks prije braka – da, kontracepcija – da, biti pripadnik političke opcije koja se zalaže za abortus – da, biti psovač – da, biti proždrvljivac – da, biti željan zarade – da, gomilati bogastvo – da, opsjednutost željom da ugodimo sebi i uklopimo se u svijetu – da, jača je od svih milosti koje smo dobili po svetim sakramentima.
Može li katolik biti liberal, a i dalje ostati katolik? Bog je pravedan i strog, ne možemo služiti Bogu i bogastvu, ne možemo imati čisto srce i okaljati oči užitkom.
Ne shvatljivo je kako vlastodržci mogu tvrditi da su kršćani i sjediti u prvim redovima katedrale uz blagoslov i pričest biskupa, a s druge strane uništavaju instituciju obitelji nakaradnim sotonskim zakonima i pljačkajući domovinu, takvo licemjerstvo i podlost kad ima kršćanski predznak priznavanja i odobravanja unutar Crkve u prvim redovima nije ništa drugo nego sotonsko djelovanje u duhovnom području.
Moraju se uzeti hitni duhovni lijekovi. Moramo moliti i činiti pokoru, kao što je to zatražila Blažena Djevica, moliti krunicu u obitelji. Kao što smo uočavali tijekom rata, ljudi su molili zajedno kad su bombe padale. Na isti način, padaju i sada, sotonske bombe i na pragu smo gubitka vjere. Shvaćate li da bi to po tragičnosti nadmašilo svaku ljudsku katastrofu, i ostavilo našoj djeci pustoš kakvu ne može proizvesti niti jedna ekonomska kriza ili atomski rat.
Svijet koji je osuđen na propast, jest svijet koji zagovara slobodu bez odgovornosti, dopušta antibebi pilulu, ne kažnjava bogohuljenje, ne kažnjava homoseksualnost, ne kažnjava brakolomstvo i načelo krivnje pri rastavi, u škole uvodi spolni odgoj, promovira pornografiju i uživa u razuzdanim nasladama, legalizira pobačaj, uvodi istospolne zajednice, uvodi rodnu ideologiju kao vodeće načelo “katoličke” HDZ politike, priznavanje istospolnih zajednica kojima se omogućuje usvajanje djece i mnogih drugih sotonskih devijacija pred kojima katolička Crkva gotovo pa i da ne pruža odlučan otpor uz kumovanje katolika kojima krunica služi samo kao nakit u autu.

Napravite svoju stranicu s WordPress.com
Započnite
%d blogeri kao ovaj: