Opcija čistoće

To što imamo priliku raditi Božji je dar koji, kada se njime ispravno služimo, podržava život i privlači nas Bogu. No ako rad ili obitelj, zajednica, škola, politika ili bilo koja druga dobra stvar postane samom sebi svrha, pretvara se u idola. Na kraju te stvari postaju tamnica, pustinja ili čak groblje našega duha. One mogu biti u službi istine i blagostanja čovječanstva jedino kao ikone kroz koje isijava Kristovo svjetlo, po kojemu postaju sredstva za napredak Božjega kraljevstva.
Tako je i sa seksom: božanskim darom koji, ako se prema njemu ispravno odnosimo, postaje izvor radosti, izobilja i blagostanja za sam par, ali i za zajednicu. Kada služi svrsi koju mu je Bog namijenio, seks fizički i duhovno ujedinjuje muškarca i ženu, a iz toga plodnog sjedinjenja može proizići novi život, s kojim nastaje obitelj.
S druge strane, ako se seksom služimo na neuredan način, on može postati jedna od najrazornijih sila na zemlji. Pogledajte oko sebe i vidjet ćete patnju djece koja odrastaju bez očeva, pošast pornografije koja uništava maštu milijuna ljudi, obitelji koje se raspadaju zbog nevjere i zlostavljanja, i još mnogo toga.
Za kršćane postoji samo jedan ispravan način na koji se mogu služiti darom seksa: unutar braka između jednoga muškarca i jedne žene. Ove riječi suvremenomu svijetu zvuče heretično i tvrdo zbog toga su razbijena mnoga srca, prijateljstva, obitelji, pa čak i crkvene zajednice.
Ne postoji nijedno drugo temeljno učenje kršćanstva ko je je danas manje popularno, a možda je od svih važnije da ga poslušamo.
Lako je shvatiti zašto svjetovni ljudi ne razumiju razloge za kršćanske prakse koje se tiču spolnosti: danas ih ni mnogi kršćani ne razumiju. Ne pružajući osobit otpor.
Crkva je dopustila da već više naraštaja mladih ljudi žive sex kulturu. No istinski kršćanski način života pokazuje pravi, bolji put.
Ali zašto bi kršćani trebali obraćati pažnju na ono što Kristov nauk naučava o spolnosti kada svećenici trebaju sprovodit život u celibatu?
Zar oni ne mrze seks?
Naravno da ne mrze seks, kao što ne mrze ni dobru hranu zato što često poste, ne mrze riječi zato što žive u tišini, ne mrze obitelj zato što se ne žene niti mrze materijalne stvari zato što žive jednostavnim životom. Trebali bismo poslušati što monasi imaju reći o spolnosti iz istoga razloga iz kojega ih trebamo slušati kada govore o bogatstvu i siromaštvu: zato što je njihov asketski život svjedočanstvo da su svi ti božanski darovi dobri.
Sjetimo se da su svi kršćani pozvani živjeti određenu mjeru spolne uzdržljivosti. Benediktinci se obvezuju na život u čistoći kao dio svojega radikalnog učeništva. Njihov celibat svjedoči o svetosti seksa u kršćanskomu kozmosu, kao nečega što pripada isključivo bračnomu staležu. Njihov primjer tjelesne čistoće koja preobražava erotski instinkt u duhovnu strast laicima pokazuje da je život unutar granica spolnosti koje je Bog odredio, čak i u najekstremnijim okolnostima, ne samo moguć nego i nužan uključujući i spolnu disciplinu, nije u tome što umanjuje užitak, nego u tome što jamči izobilje.”
Radikalno svjedočanstvo kršćanskih monaha posebna je milost kršćanima laicima u današnjim vremenima.
Nema drugoga područja u kojemu će kršćani morati biti toliko kontrakulturni koliko na području spolnoga života, a morat će se i međusobno podupirati u svojim nepopularnim stavovima. Moramo razumjeti bogatstvo kršćanskoga pogleda na spolnost, shvatiti na koji ga način seksualna revolucija potkopava, prepoznati i vlastitu krivicu te biti spremni boriti se da naša djeca ostanu pravovjerna.
Pitanja spolnosti toliko su bitna za kršćanski život da kada vjernici prestanu podržavati pravovjerne stavove o toj temi, često prestaju biti kršćani u iole značajnu smislu te riječi. Upravo je kontrakulturna sila kršćanskoga poimanja spolnosti bila ta koja je poništila nehumane prakse poganskoga svijeta. Kršćanstvo je naučavalo da je tijelo sveto i da dostojanstvo koje posjeduju svi ljudi, kao bića stvorena na Božju sliku, zahtijeva da ga se tretira kao takvo. Zato se moderno poganstvo zvano seksualna revolucija nikada ne može pomiriti s pravovjernim kršćanstvom. Nažalost, ta je revolucija već srušila autoritet Crkve u široj kulturi, a sada potresa i same temelje Crkve.
Kršćani koji žive Kristovu opciju čistoće i bračne vjernosti moraju odlučno pružati otpor napasti i uz pomoć sakramentalnog života izvojevat pobjedu uz milost Božju.

Napravite svoju stranicu s WordPress.com
Započnite
%d blogeri kao ovaj: