ČOVJEKOVA SVRHA

Promisli, ti vjerniče, kako te je Bog stvorio na svoju sliku i priliku i darovao ti tijelo i dušu bez ikakve tvoje zasluge.
Na krštenju te je posvojio kao svoga ljubljenog sina. Od vječnosti te uzljubio, ljubi te uvijek će te ljubiti kao najljubazniji otac.
Bog te stvorio sa svrhom da ga upoznaš, uzljubiš i služiš mu u ovome zemaljskom životu, i da ga ugledaš i uživaš u njegovu društvu kroza svu vječnost u nebu.
Stoga zapamti: na zemlji se ne nalaziš kako bi se zabavljao, jeo, pio, spavao i dobro se provodio, niti zato da bi se obogatio i proslavio, stekao lijep položaj u društvu, udobnosti, dobro zdravlje, kao da jedino imaš svoje tijelo, već je tvoj glavni cilj ugoditi Bogu, vršiti ono što On zapovijeda, ljubiti ga, biti od njega ljubljen i tako zauvijek spasiti dušu. Ako djeluješ misleći na svoj posljednji cilj za koji te dobri Bog stvorio, kako će ti biti velika utjeha u smrtnome času!

»Koji vrši dobra djela, požet će vječni život«! (Biblija) Ali, ako se zanemariš, i namjesto traženja spasenje svoje duše, predaš se užitcima,
udovoljavaš svojoj sebičnosti i strastima, imat ćeš veliku grižnju savjesti i tjeskobu u smrtnom času, gledajući kako bogatstva i užitci pružaju prolazne radosti. »Doista, tko sije u tijelo svoje, iz tijela će žeti raspadljivost, a tko sije u duh, iz duha će žeti život vječni«, piše sveti Pavao. (Gal6,8)
Morat ćeš zauzeto paziti ne ubrojiti se među one koji misle jedino tražiti užitke, udovoljavati svojim strastima, obogatiti se, biti viđen pred drugima i žeti hvale. Oni će imati nesretan završetak u vječnoj propasti.

»Ne varajte se: Bog se ne da izrugivati! Što
tko sije, to će i žeti«, upozorava apostol Pa-
vao. (Gal 6,7)

Tajnik jednog engleskog kralja govoraše na samrti: »Kako sam nesretan! Potrošio sam mnogo papira i mnogo sati pišući zadatke svoga poglavara, a nikada nisam posvetio ni jedan list kako bih napisao svoje dobre odluke, ni jedan sat kako bih se sjetio svojih pogrješaka i na vrijeme se pokajao. Koliko bi mi dobra učinilo da sam s vremena na vrijeme učinio jednu dobru Ispovijed i tako uredio pitanja svoje duše?«
Sjeti se: ako spasiš svoju dušu, sve će biti spašeno i bit ćeš sretan cijelu vječnost. Ali, ako izgubiš svoju dušu, sve će biti izgubljeno i Bog, i raj, i sretna vječnost; i bit ćeš nepopravljivo nesretan zauvijek, zauvijek!
Nemoj se povesti za ludošću onih koji kažu: »Griješim, a kasnije ću se ispovjediti«. Sjeti se upozorenja Svetog pisma: »Ne reci: Griješio sam, pa što!, jer Gospod umije čekati… jer je s njime milosrđe i gnjev te na grješnike pada srdžba njegova.«
(Sir 5,4,6)

Hoćeš li doista imati vremena dobro se ispovjediti prije smrti? Tko ti može jamčiti kako ne ćeš umrijeti u grijehu ili odmah nakon učinjenog grijeha? Želiš li čuti Božju presudu o vječnoj osudi? »Ne čudite se tome jer dolazi čas kad će svi koji počivaju u grobovima, čuti njegov glas, te izići će: koji su dobro činili – na uskrsnuće života, a koji su činili zlo – na uskrsnuće osude.« (Iv 5,28-29)
Zar ti se ne čini ludošću kad si ranjen ili zatrovan, živjeti u nadi kako ćeš se kasnije liječiti? Izbjegavaj grijeh kao najveće zlo koje ti se može dogoditi, koje te udaljava od tvoga cilja za koji te Bog stvorio – za vječno spasenje.

Moram te upozoriti na jednu strašnu zamku kojom neprijatelj duša lovi i mnoge odvlači u propast. Sastoji se u ovome: sotona nam dopušta prihvatiti vjerske istine, ali sve čini da ih ne prakticiramo.

Znadu ove osobe da ih je Bog stvorio da bi ga ljubile i slušale u ovom životu i da bi ga upoznale i vječno uživale u njegovu društvu u nebu, ali ipak žive kao da ih zanima jedino uživanje na ovome svijetu, pa makar i vječno otišle u propast. Na ove se osobe odnosi ono što reče Isus u Evanđelju: »Kucat će na rajska vrata: Gospodine, otvori nam! Pa mi smo s tobom jeli i pili, po našim si trgovima naučavao! A on će vam reći: Kažem vam: Ne znam odakle ste. Odstupite od mene, svi zlotvori!« (Lk 13,27)

Ima osoba kojima možemo reći: »Posveti nekoliko minuta svakoga dana čitanju dobre knjige. Moli koju malu molitvu kad se ustaješ i liježeš. Pođi svaki mjesec na dobru svetu Ispovijed. Slavi svake nedjelje Svetu misu i nastoj se tada pričestiti«. A oni će odgovoriti: »Imam toliko važnih obveza. Nemam vremena za te stvari. Imam mnogo briga i poslova,
a i zabavljati se moram…« Jadni ljudi! Zar nemaju jedinu dušu koju moraju spasiti?! Jesu li zaboravili kako na ovome svijetu svojim vladanjem pripravljaju mjesto koje će zaslužiti u neizmjernoj, beskonačnoj vječnosti?!

A ti, dragi vjerniče, upri sve svoje snage i odupri se zamkama neprijatelja tvoje duše i tvoga spasenja. Odluči se pred Gospodinom kako ćeš odsada smatrati najvažnijom zadaćom postići svoje vječno spasenje. Doista, bilo bi silno nerazborito misliti i zauzimati se jedino za prolazne stvari, a ne smatrati važnim i ne razmišljati o onom što će trajati uvijeke -o životu vječnom koji nas očekuje.

Sveti Alojzije Gonzaga potjecao je iz veoma bogate obitelji u kojoj su ga čekale mnoge časti, udoban život i mogućnost uživati u svim nasladama svijeta. Ali u svakome svojem radu on je stavio pred oči načelo koje glasi: »Služi li mi ovo za vječnost?«
Ova misao nadahnjivala ga je odijeliti se i udaljiti od svega što bi ga moglo okaljati grijehom, a posvećivao se molitvi i dobru štivu te je činio mnoga dobra djela – umro je s 23 godine iscrpljen predanim služenjem bolesnika oboljelih od tifusa.

I ti bi trebao isto misliti: Imam jednu dušu. Ako je izgubim, sve sam izgubio. Ikad bih stekao sva bogatstva, časti, visoke položaje u društvu, udobnosti, prijateljstva, slavu…, a moja duša bude osuđena, što će mi sve to? »Ta što će koristiti čovjeku ako sav svijet stekne, a životu svojemu naudi? Ili što će čovjek dati u zamjenu za život svoj?«
(Mt 16,26) Što će mi koristiti ako postanem važna osoba, steknem bogatstva, postignem slavu kao čovjek pun mudrosti i poznavatelj mnogih tehničkih vještina, ako posjedujem blistava svojstva i divne odlike, a izgubim svoju dušu, što će mi to? Reći će mi Gospodin ono što je rekao nerazboritom čovjeku:
» Bezumniče! Već noćas duša će se tvoja zaiskati od tebe! A što si pripravio, čije će biti? Tako biva s onim koji sebi zgrće blago, a ne bogati se u Bogu.« (Lk 12,20,21). Ništa ti neće služiti ako imaš svu mudrost i bogatstvo Salomonovo, a na završetku putovanja izgubiš svoju dušu zauvijek.

Stoga, spasiti dušu mora biti glavni cilj u svim tvojim djelima. Tu stoji jasno: biti uvijek sretan ili zauvijek nesretan. Ništa ti ne smije biti važnije od spasenja duše.

Napravite svoju stranicu s WordPress.com
Započnite
%d blogeri kao ovaj: