REZERVACIJA ZA DOŠAŠĆE

I bit će znaci na suncu, mjesecu i zvijezdama.
U svojoj Eshatologiji, najdražem mu djelu kako je sam rekao, papa Benedikt vrlo lijepo je opisao što znači biti budan.
Sadašnji papa emeritus, kao mladi teolog piše kako ti znakovi o kojima Isus govori, potresi, poplave, ratovi, ” danas virus” progonstva nisu ostavljeni samo za konačni znak, nego su naprotiv, ti znakovi prisutni u svakom vremenu kao OPOMENA. Zbog toga je svim naraštajima moguće doživjeti sebe kao one koji žive u vremenu ovih znakova o kojima Isus govori i povezati ih sa stvarnošću u kojom se trenutno nalaze.

Danas voditi borbu protiv ovosvjetskih govornika, i silnih mudraca zdravlja, ne znači ništa drugo nego poziv: Probudite se! Probudite se!

Kada sveti Antun oštro sudi svuda, pa i u Crkvi među biskupima, dostojsnstvenicima, klerom i redovništvom, on osuđuje prijestup, vjerovatno bi i danas papolatristi i zdravoljubci bili prvi na udaru od ovog velikog sveca.
Govoriti o sudnjem danu i osuđivati grijeh, danas je postalo tako odbojno za mnoge katolike, više su skloni nekakvim čudnovatim junacima i cjepivima koji ozdravljaju po silnim karizmatskim – internet seminarima nego korištenju svog razuma.

Kao i u korizmi, tako i u došašću, to jest u trenutku milosti, sakramentom krštenja imamo pravo na utjelovljenu Riječ a potom i poticaj na obraćenje i duhovni rast. Mi smo za poklon velikog blagdana dobili još jednu upakiranu priredbu sa mašnicom od državnih podanika.
Evo Boga vašega, kukavice, sljepačke oči koje ne žele progledati, uši gluhe koje se ne žele otvoriti. Zar se ne moramo uzdati u onoga koji nas je stvorio ,  a ne u one što nam određuju broj  i kojima su skuti uprljani.
Slušati one koji rade sve ono što ima padne na pamet, pa idu toliko daleko da određuju broj duša na misi ili zabranu, zapravo je robovski kompromis sa sotonom.
Ili ću živjeti kako su živjeli kršćani od početka ili neću živjeti. Većeni katolika ne može shvatiti smisao došašća i  Božića osim nekog pukog tehnološkog rođendana, obasipanja poklonima, lampicama, kićenjem, i punim trbuhom.
Četri su svijeće i četri simbolike, a nikakvo puhanje i odbrojavanje za “happy birthday to you”!

Četri su došašća “DOLASKA” Gospodinova. Prvo je bilo utjelovljenje; Doći će veliki Prorok, on će obnoviti Jeruzalem.
Drugo došaće zbilo se u duhu te je rečeno; I k njemu ćemo doć i kod njega se nastaniti.
Treće došašće ostvarit će se u trenutku smrti jer je rečeno; Blago onome sluzi kojega gospodar kad dođe, nađe da tako radi.
Četvrto došašće zbit će se u slavi, u Otkrivenju čitamo; Gle dolazi s oblacima i gledat će ga svako oko.
Duboka veza došašća je posve nužna za nas grešnike jer moramo shvatiti i uživit se u trenutak vlastite smrti, pripraviti se.
Doista, Izaija kaže; Nego si me grijesima svojim mučio, bezakonjem svojim dosađivao mi i teški su mi, podnijeti ih ne mogu.
Doći će Gospodin, ne da slavi i fešta   nego da izvrši djelo svojeg suda, neće dozvoliti više da po drugi put bude pljuvan, bičevan i pribijan na križ. Jao, koliki velikodostojnici  i pastiri našeg vremena rječitošću i znanjem kojim ih je Bog obdario sebi grade kumire i druge uče da ih štuju.

 I počinje Advent, sjetite se četiri posljednje stvari:  prva svijeća – smrti, druga svijeća – suda, treća svijeća – neba i četvrta svijeća – pakla. Pripremite se za željni susret s Bogom; trčite prema Njemu s radošću i samopouzdanjem, prizivajući Onoga koji vas je stvorio za sebe. Smrt će sigurno doći. Zašto ne dopustiti da vas smrt nađe kao pobjednika, radosnog, punog pouzdanja– zapravo željnog dolaska i susreta s Bogom?

Zašto hrlimo u pakao, ako imamo priliku biti mučenici i posvjedočiti za Krista. Hrlimo na svete mise.

???
Napravite svoju stranicu s WordPress.com
Započnite
%d blogeri kao ovaj: