POKLONIJADA

Čestitanje Isusova rođenja – Božića, su posebni dani zbog nizanja želja koje se tada izriču uz obasipanja poklonima. Kršćani u došašću bdiju, da prepoznaju Boga, koji dolazi. Naglasak je na pripravnosti, bdjenju i spremnosti stupiti pred Gospodina kao i o Uskrsu.
Barem bi tako trebalo biti! Scott Hahn, kaže; mnogi kršćani mogli bi se razočarati Kristovim ponovnim dolaskom.
Mislim da bi očekivanja mnogih kršćana o Kristovu ponovnom dolasku trebalo ispraviti. Inače ćemo se boriti s razočaranjem – kao što se dogodilo Isusovim suvremenicima Židovima u prvom stoljeću.
Iz godine u godinu ista priča. Ili možda svake godine još teža. Kako izabrati božićni poklon za prijatelje, obitelj i drage ljude. Pa dobro dragi kršćani, koji je smisao Božića, pokloni?
Ono što sigurno po meni nije smisao Božića to su poklonijelo i piće, već zajedništvo, ljubav koju poklanjamo jedni drugima – te briga za one koji su u POTREBI.
Da stvar bude još gora, mnogi kršćani današnjeg svijeta tumaraju planetom bez da obraćaju pažnju na svoju duhovnost. Jednostavno, dišu u skladu s materijalističkom propagandom i ne idu dalje od toga.  Oni koji su proračunati i kreiraju stvarnosti ovoga svijeta lijepo se naslađuju dok trljaju ruke i veličaju potpunu propast čovječanstva, to su sotone koje su bačene na zemlju i zavode.
Sv. Augistin jasno kaže na svijetu su dvije sile; sila Duha Svetoga i sila sotone. U jednom od oblika sile sotone je i Djed Božićnjak ili Djed Mraz – Vrag.
Djed Mraz nije neka sporedna ličnost, ili legenda koja bi trebala biti zanimljiva, riječ je o dobro promišljenom napadu na Božić. Od Božića raditi ritualni show program u kojemu će svi dobiti poklone dok se Isusa nitko neće sjetiti ili hoće na koju minutu, i tako se sve odvija po sotonskom planu uništenja Božića, prema kojemu se od Božića stvara zastrašujući poganski obred, cirkus zvan poklonijada.
Božić nije neka povijesna priča “romantična bajka”  nego zbilja koja se dogodila i ponovno se treba dogoditi nama, ne možemo slaviti Boga i njegovo rođenje, i slaviti zlo, zapravo koliki je broj kršćana svjestan da je taj dan Gospodinov dan i NIŠTA VIŠE.
Pa koji je onda smisao, ako su Djed Mraz i  poklonijada poganština i kako bi kršćani trebali slaviti Isusa i njegovo rođenje? Biblija nam kaž; “U one dane izađe naredba cara Augusta da se provede popis svega svijeta” (Lk 2,1).
Popis svega svijeta…  popis je  simbolika u ćudorednom smislu kaže sv. Antun;  tko želi slaviti Božić mora prije svega provesti popis svojih grijeha s kajanjem i tek tada pristupiti Božiću. Ako nam priprava za Božić ne izaziva gorčinu u duši prisjećajući se onog što je loše učinjeno mišlju, riječju, djelom i propustom uzalud je svaki Božić. Nije priprava da ljudi piju, darivaju jedni druge, kite bor, odlaze na zimovanja, a Isusa slave radi običaja, priprava je dočekati Spasitelja spremna i čista srca.
Jao, kako je danas malo onih što idu na popis! Kako je malo onih koji se kaju ili još gore koji žive  kompromise sa sotonom, gazeći svaki sakrament huleći protiv Duha Svetoga i ulazeći kroz ulazna vrata ispovijedaonice da bi izašli isti.  Zbog toga se i tuži Jeremija;” Putovi sionski tuguju jer nitko ne dolazi na svetkovine” ( Tuž 1,4).  Kristov lik koji će o drugo došašće doći da sudi, treba obuzimati dušu svetim strahom, kako bi začela i rodila duha spasenja a ne duha konzumerizma.
Jeremija opet kaže; ” Gledam zemlju, pusta je, evo, i prazna” (Jr 4,23), jer je đavao sve razorio, živimo u vremenu bola i bolesti, i proklestva. (Post 3,17). Osim što je cijela interpretacija Božića Sjeverni pol, patuljci, sobovi i slično, sve dio nordijske poganske i užasavajuće mitologije i raznih ostalih religija diljem povijesti, najznakovitije je zapravo i sama čanjenica da nema skoro ni jednog doma bez ovih sotonizama,  koje ni jedan klerik nije mogao ne vidjeti kod blagoslova kuća, a svi šute.
Korona predstavlja naš život, našu tamu u kojoj tapkamo. Tko danas vidi sebe onakvim kakav uistinu jest, tko se danas ne spotiče o te jeftine poklonijade i sirove strasti. Tko valjano živi mora biti budan i bdjeti kroz sve dane. Pravom katoliku je svaka misa Božić i Uskrs. Pastiri su ti koji bdiju i štite svoje stado, da ga ne opljačkaju razbojnici i da vuk ne napadne stado. Svi smo mi pastiri osim pastira, a naše je stado sazdano od našeg htijenja. Nad tim željama moramo bdjeti da nas duh konzumerizma, đavao, zlobnim nagovorom medijske propagande ne dariva svim i svačim zaboravljajući na Spasitelja.
Namjerno pišem Spasitelja, došao je onaj i rođen koji će te spasiti ropstva đavlu i izbaviti iz doživotne robije u paklu. Nije došao onaj koji ostaje slatko malo novorođenče , rođen je Bog silni, onaj koji sudi žive i mrtve, rođen da bi se podvrgao muci a ne ljudskoj fantaziji zemaljske lude udobnosti.
Kanimo se kršćanske patetike i 40.000 lampica i jeftine talijanske keramike, nečisti duhovi nad ljudskim rodom imaju toliku moć da odvlače duše u pakao jer smo im mi dali dozvolu, sa željom da bi služili dvojici gospodara u ispraznosti zemaljskog sjaja. Ako danas nismo u stanju promišljati o svojoj sljepoći i hromosti, ako dans ne vidimo da smo skrenuli sa puta pravde, u nama su se zakraljile napasti i sile tame.
Sveti Augustin je jasle protumačio mjestom gdje životinje nalaze svoju hranu. U siromaštvu Isusova rođenja razotrkiva se velika današnja stvarnost izobilja u kojoj ljudi postaju životinje,” Čovjek koji nerazumno živi sličan je stoci koja ugiba” (Ps 49), jasle postaju podsjetnikom Božjeg stola, gdje je čovjek pozvan da primi Boga, da od životinje koja ždere postane čovjek koji blaguje. Kad kaže ; ” Vol poznaje svog vlasnika, a magarac jasle gospodareve, Izrael ne poznaje, narod moj ne razumije”. ( Iz 1,3).
Kako kaže Benedikt XVI, jeslu su i kovčeg saveza u kojemu je Bog, otajstveno prisutan među ljudima i pred vola i magarca, čovječanstvo sastavljeno od vjernika i pogana. Možda upravo živimo u času istinske prilike da ponovno svi spoznamo Boga ili u vremenu klasiranja onih koji vjeruju i onih koji misle da vjeruju.
Možda je teško, jedva da bilo tko odoli poklonu kad i biblijska pripovijest nas potiče na maštu, gle, mudraci s Istoka pojaviše se pred kraljem židovskim.
“Gdje je taj novorođeni kralj židovski? Vidjesmo gdje izlazi zvijezda njegova pa mu se dođesmo pokloniti”. (Mt 2,1)
Prvo što rade mudraci oni padaju ničice pred Njim, to je počast koja se iskazuje Bogu – Kralju.  Na temelju toga se objašnjavaju darovi, koji izriču isto što i pokloniti se.  Crkvena predaja u tri dara predstavlja tri vida Kristova otajstva; zlato upućuje na kraljevanje, tamjan na Božje sinovstvo, smirna na otajstvo muke.
U Ivanovom Evanđelju smirna se doista pojavljuje nakon Isusove smrti.
Isus od nas ne traži poklone, Isus od nas ne traži ni pretjeranu glorifikaciju čestitaka, Isus traži da ozbiljno mislimo na naš posljednji čin i na njegov drugi dolazak, Isus traži da svoja tijela posvetimo i prinesemo kao žrtveni poklon Njemu sačuvanu od grijeha i užitka da bi bili u stanju čekati uskrsnuće.
Razmišljajmo o tome da smo najveći i najbolji dar već dobili, a to je život. Život koji nam je Bog poklonio, kako ga je poklonio i svomu Sinu jedincu, Sinu koji je kasnije umro na križu – opet da bismo mi mogli živjeti. Kako onda nakon toliko ljubavi koju nam je Bog dao možemo tražiti, nuditi i druge učiti “djecu” na  neki drugi poklon?
Nekad je najveća sreća bila za Božić otići na misu te nakon toga u toplini obitelji i doma sjesti na svečani božićni ručak. Ni taj ručak nije bio obilan kao danas, ali je bio ispunjen radošću i obiteljskom ljubavi, bez pritiska bremena nezasitne ljudske naravi i uvjerenja kako samo pokloni iskazuju ljubav »šoping-manija« koja stvara sotonski grijeh pritiska i prisile.
Stoga vam od srca u vrijeme korone želim Božić bez poklona i bez susreta, da u pustinji svoje pozemljarske prašine razmislite i doživite hladnoću jaslica siromašnog Isusa rođenog od djevice Marije, a ne gospođe poštarice koja donosi bezbroj poklona ne bi li ispunila sve zemaljske željice jedne prizemno materijalne bijede.

Napravite svoju stranicu s WordPress.com
Započnite
%d blogeri kao ovaj: