VACCINE CONCILIO VATICANO II

Izgubili smo ovu bitku, ali Krist je pobijedio.

Čovjek se uvijek ponosio svojim stvaralačkim sposobnostima, dosjetljivošću, maštom, slobodom misli, držeći kako je zahvaljujući svim tim obilježjima u stanju činiti velika djela koja utječu na tijek stvari.
U opisu načina razmišljanja modernista koji glorificiraju Drugi vatikanski koncil, pružaju nam samo svoje misaone i loše umjetničke snage bez ispravne pobožnosti, prožetom manjkom vjere kao jedine nužne cjeline. Intelektualci moderne ohole teologije i umjetnici umjetno skrojene liturgije, savršeno odgovaraju liberalnoj demokraciji, jednoga te istoga oboljenja u nesretnoj odanosti modernističkoj stvari. Umno ropstvo religijskom kompromitacijom s posebnim hendikepom prema istini novovjekovnog uma.

Tako da danas imamo dva suprotna stava malu tradiciju staru skoro dvije tisuće godina i  veliki sterotip mlad 56 godina, mudrog starca i naivnog mladića.
Starac, bogat iskustvom, sumnjičav prema svemu, posebno prema fabriciranom projektu liturgijskih promjena, prepoznajući u njima vječnu sklonost k nezrelosti. Mladić, pun snage, posvećen promjenama, rado poučava o tajnama Duha Svetoga, sanjari o rušenjima granica, više očaran katastrofama nerazumnih ljudi, euforični vjernik koji voli vrevu, pokret i suvremenu molekularnu biologiju, vakcinisan zametkom,  fotografskim poziranjem mnogim ljudima donosi mnoga poticajna dobra, te stoga smatram da je mladić ” čovjek duša tehnike”.

Možda je tek glavni ispit Covid vakcina za nove promukle glasove koncila, pred kojima 21 stoljeće započinje novim  “Proglasom vjere” u početku bi znanost i znanost posta vjerom. Zar ima smisla danas govoriti o Bogu. Bolje je živjeti vakcino koncilo i sućutno sa svim ljudima, biti oteklina, biti glazura a ne kvasac u tijestu. To se zove drugo vatikanska mistika skrivanja, što je prakticiraju novi duhovi, zamaskirani vjerom srljaju naprijed i nigdje ne stiže, moj put – naša propast. Novi sustav vjerovanja, zrelost vjere koju ne zanima korak hoće li počiniti pogrješku u prvom koraku k moralnoj pravdi, laksanjem humanizmom i koje kakvim međureligijskim kućnim ljubimcima, Crkva čini trokorak i govori da ‘ izvan svijeta nema spasenja’.  Nije li sreća u slijepu blagostanju???  Ah kao da vakcinacijom zauvjek brišemo mladiću osjećaj tjeskobe pred užasnom smrću,  kao da glupi mladić više nije gladan smisla, žedan komlikacije umjesto kontemplacije.

Tako Covid označava novi početak drugo vatikanskog ptistupa stvarnosti, dok se ruga svojim začehurenim prethodnicima on postaje novi moderni uzaludni pokolj. Veliki nauk koji se predstavlja da Crkva u svim vreminima ima zadaću čitati znakove vremena, jedino što mu najbolje ide od ruke je kako danas ne govoriti o Bogu, uz praksu oslobođenja i razonodu zavođenja. Suvremena  koncilska razonoda sve više podsjeća na ono što je pisao Blaise Pascal. Razonoda je što nas odvaja od ozbiljnosti zbiljskog života i što s vremenom taj život u cijelosti ispunja svojim lažnim sadržajem.

Koncilska crkva umjesto spasenja duša, kroji neka nova umjetna vektorska pravila, kojoj je određena točka A pobačaj i završna B točka zdrav život,  postavlja uobičajne prolazne i u pravilu trivijalne ciljeve, ulazeći u sukob s Bogom, teži WHO častima, a sve to kako bi skrenula misli, koje skreću već 56. godina s bitnih stvari. Isus govori o kršćanima koji neprestano govore o Kristu, koji neprestano nešto tumače, puni novih pojmova, novih žongliranih coovid pravila, koji se oslobađaju okova zatucane katoličke špilje u koj se vide samo sjene vječne istine, danas ti isti cijepljeni drugovatikanski klerofašisti govore u njegovo Ime. A tko je Krist njima međutim, jel onaj koji je rekao; ” Pustite malene k Meni”  njima je Krist  instrumentalizirana pikica sa arogantnom moralnom banalizacijom ili idolopokloničko prisvajanje kako bi se sačuvala guzica za grob a izgubila duša za nebo.  Mladić govori; “Gospodine,Gospodine,Gospodine”, no zapravo je riječ o amajliji ili maskoti. Svevišnji se danas svodi na dimenzije kućnoga fetiša, svevišnji postaje alatka svjetske zdrastvene organizacije i globalističke političke moći. Demon demokracije. Krist je postao Crkvena nužnost kojom se hrani liberalna demokracija uz pomoć vukova u ovčjem ruhu. Tako je valjda jasno da je mladić koncilski nasljednik prosvjetiteljske vjere u tehnološki napredak zametka – negoli nasljedinik Otaca i života.

Kako bismo se poštedjeli opasnosti koncilskog hvalisanja, iz riječi samoga Krista mogli bismo zaključiti kako u konačnici nije važno kažemo li ” Moj Isus ili Bog je velik” nego je važno ne pristati na zlo. Isus objavljuje lažnim pobožnjacima; Nosite se od mene, vi bezakonici! Posljedično, najvažnija je pravda a ne eksperimentalno dokazivanje da ubijeni fetus donosi svako dobro koje nije moralno dobro. Vjera se ne temelji na stožerima medicinske znanosti koja provodi istraživanje nad ubijenim bebama, to nije voljeti bližnjega, sve ljude voljeti kao braću i sestre, Krist nikog ne bi izostavio iz svojega srdačnog zagrljaja pa ni onog najmanjeg u cjepivu, i nema pravo nitko govoriti o Bogu, ni pisnuti o njemu, to je licemjerje, izvor svih problema, radikalno suprostavljajući riječ i djela zaboravljajući da je riječ trebala tijelom postojati, da bi i oni najmanji trebali biti naša braća i sestre. Komu mladić daje hvalu ako život prepoznaje kao dar, ali mu oduzima formalnu milost postojanja, kako će on naučiti davati hvalu u svrhu izvršenja pravde? Ako ne prepoznaje ubijeni život u dozi cjepiva, ako ne prepoznaje njegova raspeta Darivatelja, s kojim pravom tebi pripada tuđi život i kojim pravom ti raspolažeš da činiš kako te volja s jednim i Drugim? Nemoguće je vršiti pravdu ako omolovažavamo pravu pravdu koja se temelji na zahvalnosti prema počelu svakog čovjeka. Ne može nitko dati ono što mu pripada ako nije prethodno odao počast Onome koji svakoga ljubi kao svoje dijete. Zar se vi želite cijepiti pobačenom bebom koja groba nema?