MOLITVA MONOLOG

Među opasne bolesti možemo ubrojati utjecaj vlastitog interesa na Crkvu kao građevinsko zarazno tkivo – a ta je bolest nastala kao posljedica molitve bez pitanja Vječnome.
Augustin razum ne poima kao instrument kojim baratamo po vlastitom nahođenju, nego ga smatra mjestom gdje treba progovoriti Učitelj, Bog osobno.

Gospodine, u tvojim sam očima postao sebi zagonetka. Ne propitujem više ” Boga ” kao objekt nad kojim dominiram, nego dopuštam Bogu da me ispituje i svega proniče. Sve do srži moje vlastite iskrenosti. Molitva bez pitanja i poziva upomoć, bez preklinjanja da mi se dođe razotkriti ondje gdje još ne shvaćam i ondje gdje mislim da sam siguran.

Iz te perspektive – “Massimo Faggioli nedavno je istaknuo i sigurno ima pravo kad kaže; „čini se da je trenutna kriza institucionalnog katolicizma okončala tradiciju biskupa i kardinala koji su isto tako bili javni intelektualci… Danas je rijetko pronaći biskupa koji objavljuje knjige koje su nešto više od obične zbirke njegovih homilija“. Faggioli tvrdi da među prisutnim biskupima samo nekolicina može „artikulirati svoju viziju Crkve i katoličanstva“. Faggioli ide toliko daleko da tvrdi kako su „takozvani Franjini biskupi, oni koji najviše podržavaju ciljeve i viziju pontifikata, te se doimaju sposobnima samo ponoviti ili oponašati ono što papa tvrdi“.

Tu valja napomenuti da se ne radi samo o biskupima, tu su svećenici i laci, nitko više ne propituje – nema poziva u pomoć, nema razgolićene molitve.

Pitam se Bože, počnem li od hostije i recimo od teške nestašice hrane, da se hostija pretvori u hamburger s trostrukim mesnim punjenjem, ne bi li svatko pazio na svaki komadić. Svi bi se tad okrenuli tebi zbog tih spektakularnih pojavnosti u doba gladi koje utrobu hrane, zar to ne znači da ipak katolici nisu gladni Boga kad se hostijom razbacuju.
Pa koji su onda ciljevi Franjinog pontifikata, samo golema moć ili veličanstvena oholost uz hrpu pretplatnika na navigacijsko evangeliziranje, recimo, levitiranje gungule i šupljih prodika.

Pretvorena misa u koncertni  i još higijenski spektakl, red propovjednika pretvoren u reklamnu Covid agenciju. I što se događa?

Zarobljeni umjesto oslobođeni. Hipnotizirani umjesto probuđeni. Ne stjećemo braću nego klijente, ne tvoje sinove nego pretplatnike koji potvrđuju vlastitu oholost.

Ono što je danas prilično smiješno je očekivanje da će prelati živjeti poput svetih monaha i činiti čudesa, nesretna modernost i još nesretnija dekatolizacija Crkve za ultramoderne laike sasvim dobro odgovara ” ko budali šamar”, više su danas katolici skloni vjerovati važnosti hijerarhiji nego svetosti. Sad konačno svećenički poziv i kao vjera odabiri su radi svjetovne promocije s posjedima putovnice za ” Raj-delta” i beneficijama pro – imuniteta.
Vlastiti interesi, nova evangelizacija, ono najbolje našega vremena je dolazak do najgorega. To najgore je i molitva bez pitanja Vječnome, potpuna destrukcija molitve, onim što Günther Siegmund Stern naziva ” golom apokalipse”, bez kraljevstva: golubica koju Noa šalje više se ne vraća, a sama korablja osuđena je na brodolom. Tu prijetnju opisuju dvije činjenice, papolatrija i monolog koncil.