A Ivan, buntovnik izjavit će svom bratu Aljoši; moram ti nešto priznati – počne Ivan. Nikad nisam razumio kako se mogu voljeti bližnji. Ali Toma Akvinski kaže da ako netko može biti siguran da ima vjeru, ne može biti apsolutno siguran da ima djelatnu ljubav. Vjera usavršuje inteligenciju koja može razumjeti samu sebe, dok djelatna ljubav usavršuje osjećaj za svrhu postojanja.
Znam, ima jedan mali 2u1 poslovno – duhovni kompleks emocionalno povlaštenih, u njemu se osjećate kao da ta “duhovnost” ne treba apsolutno nikoga osim vas.
Puna anarhičnih ideja, drugačije rečeno modernih ideja kojih nema ni u modernosti, ideja koja se zadovoljavaju imaginicijom, sve pod rasplamsalim brigama prema hostiji koju gaze u svom svetom umaku pod nogama, oni čiju čak i pretvorbu ne priznaju.
Kako drugačije nadomjestiti pomanjkanje vjere, nego nekom pomodnom idejom, modernijom od medernosti, koja je obojena bojama mučeništva i progona sa svim povlasticama i dlakama na glavi.
Znam da skladištari tradi duhovnosti imaju sućuti i ozbiljnu brigu oko nauka, brigu kakvu njihovi bližnji nikad neće osjetiti, tako profinjena briga da već svi imaju osjetljiva crijeva na pomisao današnje Crkve.
Da bismo stigli do samog dna vražje vjere, koja je izvan svakog zajedništva s Bogom i s drugima, đavolsko milosrđe takvima pribavlja mir putem osjećaja žetve. Kad krene čupanje, skladištar duhovnosti je siguran da se nalazi u samom žitu. Kukulj je kod indultista i novus ordovaca. Ovoj numeričkoj statistici izabranih “spašenih” zavidili bi i Jehovini svjedoci. Politika noja ili taktika spaljena mozga, zagorjele sitne razočarane duše, ovisne o kritičkoj riječi na tuđi račun, pogotovo tamo gdje je je osjećaj pismoznanstva i običaja važniji od svega.
U odnosu na križ koji vodi iz trpljenja k radosti, kod uskladištene duhovnosti imamo odnos iz radosti, k vragu.
Naravno ne govorim ovo kao siguran u sebe kako bi nekog osudio, nego kao nesiguran u sebe pun slabosti. Ja, teško mogu prihvatiti nešto što je za sitne nomadske duše glvni uzrok pustošenja njihova srca, sukladno ekstazi i svođenju vjere koja se zadovoljava malom ” crkvom” povlaštenih.
Okomite se na tuđe zločine?
Moji ih premašuju.
Postoji li itko tko bi bio veći lažov od mene,
neka mi ga pokažu.
Na mojim policama, sve sami poroci…
Sjećamo li se zlih duhova koji se nastanjuju u dušu koja je dobro pometena i očišćena. Sedam više jedan, osam, to je broj blaženstava. Budući da je Sotona Božji majmun pada mi na pamet parodija.
Blaženi bogati u svome vlastitome duhu, jer njihova su kraljevstva njihova svijeta.
Blaženi tvrda stava, jer oni će posjedovati najam katakombe.
Blaženi koji plaču, sve dok govore da je zao uvijek netko drugi.
Blaženi koji gladuju i žeđaju vlastite pravde, jer znat će se uvijek osvetiti.
Blaženi milosrdni, jer oni će obavljati regrutaciju.
Blažena srca onih koji se osjećaju propisno obučenima, jer će vraga gledati.
Blaženi sklopljenih ruku, jer oni potpisuju raskol.
Blaženi koji se hvastaju da su progonjeni, jer njihove crkve liče kneževinama modernoga svijeta.
To je samo jedna varijacija duhovnog soja, sa polica uskladištenih strasti. Što imaš da nisi primio? A ako si primio, što se hvastaš kao da nisi primio ( 1 kor 4, 7 ).
Moja se duša raduje sebi samoj,
Duh moj kliče meni, svome spasitelju,
Uzdignuo sam sebe za svoga gospodina,
Odsad će me autentičnim zvati svi naraštaji.
Đavao zna što radi, mnogo bolje od nas. S jednog, čisto spekulativnog gledišta on je najbolji teolog. Nema u njemu ni traga tjelesnih slabosti, ne zna za umor, nije odan alkoholu, ne uživa u genitalnim besramnostima, ne hlapi prekomjerno za materijalnim dobrima. On je čist i siromašan bez zavjeta. Nema u njemu tradicionalnog neznanja ni s obzirom na njegov život u modernosti, on je učenjak a da se nije trudio, najjači istraživački motor koji se bavi smećem u Crkvi nakon koncila. Sveti Augustin zato kaže; On je ponajviše vrlo pronicav i profinjen.
Nema dogme, koju zloduh posve točno ne poznaje. Kao dogmatičar, on zna kako se nadahnjuje, ali osobito kako se izdiše – putem neprimjetnih otkliznuća, pogotovo kad je “vjernik” uvjeren u vlastitu ispravnost.
Tako se postaje tradi herezijarh heretika koji su između sebe vrlo neprijateljski raspoloženi.
Tako se koristi pobožnošću protiv krivovjerja – to je specijalnost – da pri tome potakne drugo krivovjerje u suprotnom smislu.
Kad ne ide u vlastitom domu i župi , onda ide povlačenje u stroge vjernosti, a to znači bitna je ispravnost bez milosrdne ljubavi.
Čitajmo što Pavao hoće reći kad tvrdi da Sotona nije samo knez ovog svijeta, ortodoksni branitelji vjere tako su zli da spravljaju ležaj svojoj inteligenciji a ne vjeri, privrženiji debatama u obrani vjere nego ljubavi i trpljenju.
Katolički ateista 