proŠvicokatolik

Golemi društveni eksploziv, neobuzdano i živčano uzdizanje zdravlja kao “najvećega dobra”  odavno je a pogotovo danas pod sojevito rasplodnim virusom dovelo do sloma svega, pa i onog što se nekad zvalo kršćanskom vjerom.
Kada se uz to cjelokupna crkvenjačka i politička klasa udruže i late virusnog mikrofona onda možda nije došlo do loma svega, nego do kraja svega. Mi upravo živimo umijeće vječnog umiranja i vrhunac ljudske gluposti.
Platon je napisao; Neprestana briga za zdravljem također je bolest!
Tako ljudi ne vjeruju više u dragoga Boga nego u ljude farmaceutske i medicinske struke koji prodaju kumire zdravlja.Prodaje se zdravlje kao i sve drugu u našem bolesnom društvu, dok izlaze novi modeli tehnoloških postignuća – tako izlaze i novi modeli doza cjepiva. Sve to govori kako se uvukao nemir u čekaonicu smrti, pukao glas da će svi umrijeti od famozne gripe.


Panika prevladala, nek se spasi tko se bocka godišnje “X” puta, doduše s vječnim životom nitko ne računa, od čarobnog cjepiva imate garanciju ” svoje vjere”ipak nećete umrijeti u ovom valu.
Gospodo cijepljeni kršćani potraga za srećom je potraga za dobrom smrću a ne dobrim životom. Dok se mnogi grčevito držite za bezvrijedne stvari, pitam se bili neki bili spremni dati život za nešto veće.
Sveta Marijo….” Moli za nas grešnike, sada i na času smrti naša” Ne, nipošto to nije vaša molitva, obratite pozornost u svom narodno kovidooslobodilačkom srcu, emancipirane molitve “….. Moli za mene vaksera, sada i na času primanja x doze.  Vi zaboravljate da se sva kršćanska moralna spoznaja svodi na pitanje; što mi je činiti kako bih dobro preminuo – dočekao sestricu smrt. A ne kako bi što kasnije preminuo i dobro živio. Tko još normalan naivno vjeruje da ispod sveprisutne manije zdravlja drijemaju junaci i sveci. A mučenici – što je pak to?


Reče jedan katolički junak na respiratoru, ako preživim promijenit ću život, ali prvo ću se cijepiti prvom, pa još jednom dozom, pa još booster dozama i svako jutro ću se prekrižiti desnom i lijevom rukom, iznova ću naučiti Očenaš i Zdravomarijo da me nikad više ovo ne snađe. Kako šaljiva izjava jednog zaboravna čovjeka na Boga, ne misli na Boga i kad misli da misli.
No, to je ta religija zdravlja, ruganje Bogu. Biblija u zemlji zdravlja – svi znamo Alisu koja užurbano vadi kovid putovnicu skupa sa imuniziranom Terezijom; ne, ne, reče Kralj – prvo potvrda pa kanonizacija. O Isusu Kristu, vjeri i antivakserima možete u našem društvu pričati bilo koju glupu šalu, ali kad je o zdravlju riječ, prestaje svaka šala – korona je jedna istina za uplašene. Ili je korona dijagnoza koja razotkriva mozgove sklone totalitarizmu i koji samo misle da žive ljudsku korektnost u duhu kvazi tolerancije. Drugim riječima, ovaj tekst nije prikladan za štovatelje religije zdravlja i mumije bez smisla za humor na njihov račun, tekst nije za one u čijem društvu možete sumnjati u nauk Crkve i Boga ali u vakcinu – ne!
U religiji zdravlja čovjek nema spremnu dušu da ga ubiju, da ne zaniječe istinu ili počini grijeh, u religiji zdravlja čovjek je spreman na sve da sačuva ono na što je navikao, društveni status i puninu drobine.


Sveti Pavao piše; Doista, mi se živi uvijek na smrt predajemo poradi Isusa da se i život Isusov očituje u našem smrtnom tijelu. Nauk Crkve smatra iznimnim darom i vrhovnim dokazom ljubavi, da svi moraju biti spremni ispovijedati Krista pred ljudima te ga na križnome putu nasdljedovati usred progonstva.  Samo takva otvorenost prema mučeništvu u manjoj mjeri je osuda na smrt, a puno više zamah prema jačem i širem životu. Ta umrijeste i život je vaš skriven s Kristom u Bogu.  Zbog religijske preobrazbe  zdravlja, zdravlje je nova religija spasenja. I na ovom području zdravlja postoje brojne svete krave farmaceutskog doba gdje se uz kovid potvrdu garantira profinjeno žderanje, optimalan siguran seks i zamaskirana milosrdna ispovijed, otklonimo potišenost mozga uvucimo se u preuske hlače, nagelirajmo kosu, čuvajmo zarađeni novac i živimo životni užitak. Cijepimo se, nevažno je koliko se djece pobilo i koliko ih se još misli pobiti za proizvodnju neke stvari u čarobnoj bočici i zaboravimo gotovo sve od čega se život sastoji kako bismo izbjegli smrt, dok molimo za život – genocidom kupujemo već osuđeno vrijeme.

Čitajmo izvješća papinske akademije za život sastavljene od apstraktnih junaka sličnim junacima antičkih mitova Grčke, vjerujte tvorcima modernog barbarskog doba. Životarenje ( “Svakom je danu dosta njegove muke”),  a ne uživanje ( Ovako ću činiti, reče: Srušit ću žitnice svoje i sagradit ću veće. U njih ću skupiti sav prihod svoj i sva dobra svoja. Onda ću reći duši svojoj: “Dušo moja, imaš veliko imanje na mnogo godina. Otpočini, jedi, pij i uživaj! Ali Bog mu reče: “Luđače”! ), e, to zahtjeva više od studija, za to je potrebna božanska mudrost koju dariva jedino Stvoritelj i prenosi se jedino posvećenjem duše, padom na koljena, a ne rječitošću i znanjem psihe, grijanjem stolice guzicom.
Kovidizam je svetište nad svetištima novoga kulta, pristaše toga kulta koračaju svečano kao u Mozatrovoj Čarobnoj fruli mrmljajući otajstvene tajne mRNA mane iz genocidnog labaratorija. I svatko tko poremeti ovaj sklad, ulaz mu je zabranjen, s tog gledišta WHO je katedrala stoljeća koja se nalazi pred svojim ciljem, pred rješenjem svih tajna, Et Dieu – A Bog ? Ta mi zabluda nije više potrebna. Mjesto miomirisa, moj je smrad; mjesto kostrijeti, moje su gizdave halje; mjesto sunca, moja su djela tmine.

Svi su stolovi puni gnusnih bljuvotina, nigdje čista mjesta nema. ( Iz 28, 7 – 8 ).

“Jer doći će vrijeme kad ljudi neće podnositi zdrava nauka, nego će sebi po vlastitim požudama nagomilavati učitelje kako im godi ušima; od istine će uho odvraćati, a bajkama se priklanjati. “ (2Tim 4,3-4)