U PATNJI I SMRTI

U našemu životu igraju se ulozi kojih jedva da smo svjesni. Mračna je baština na djelu u našem tijelu, dok nas poziva odozgor poziva na zadaću čije beskrajne posljedice ne možemo sasvim dokučiti. Svi ti mrtvi iz prošlih vremena, svi ti današnji živi, sve te generacije koje će doći tvore inerciju koja nas gazi i zamah koji nas uzdiže. Masa propasti pritišće svakoga od nas svom svojom težinom grijeha, a zajedništvo svetih želi nas uvesti u svoj dom blaženika.

Kade se izbliza dotičemo misterija patnje i smrti.
Zašto Krist nije učinio da nestanu?

Ne samo zato da ne obezvrijedi našu odgovornost, nego prvenstveno kako bismo zajedno s njim na osoban način mogli očitovati ljubav koja zrači: „Nije nam odmah dano besmrtno i nepokvarljivo tijelo, dano nam je raspadljivo baš kako bismo mogli trpjeti s Kristom.
Zajedno s Kristom strpljivo ćemo podnijeti nevolje ovoga svijeta kako bismo zajedno s njim bili proslavljeni.
Umjesto da tješi, on dopušta očajanju da tjeskoba ne gubi svoj smisao, dakle tjeskoba ponekad mora rasti kako bi naš vrisak prema Bogu bio glasniji. Predanje Bogu raste s tjeskobom i krikom molitve ” Bože moj, Bože moj zašto si me ostavio???. Bog se ponekad ne zadovoljava srdačnom zahvalom i molitvom. On u svetima i dostojnima velike kušnje želi prepoznati vlastitoga Sina.

„Je li moguće, o, moj Bože, da nam naposljetku podaš tu vrhovnu čast da i mi, siroti ljudi, tebi nešto podamo i budemo dar otkupljenja za mnoge grešnike.

Napravite svoju stranicu s WordPress.com
Započnite
%d blogeri kao ovaj: