PROMIJENITI SVIJET

Promijeniti svijet uvijek je ili nostalgično ili utopijsko. To znači ili poletjeti u optimizam, k boljitku sutrašnjeg svijeta, ili se survati u pesimizam, žaleći za jučerašnjim svijetom. No, zapravo, stvari uvijek idu i nabolje i nagore, istodobno. Prispodoba o žitu i kukolju uči nas da se sve razvija prema boljem i gorem u isti mah i da će, u ime utopije ili nostalgije, svaki pokušaj iskorjenjivanja sveg zla neminovno dovesti i do čupanja dobrog sjemena jer takav pokušaj želi dokinuti slobodu.
Vjera u Boga uključuje vjeru u to da je biti rođen u ovakvo vrijeme i usred ovakva stradanja blagodat. Vjera iziskuje nadu koja nadmašuje svaku nostalgiju i svaku utopiju. Tu smo gdje jesmo, dakle Stvoritelj želi da budemo tu.
Upravo nas potiče da budemo pozorni na znakove vremena.
Zanimljivo, Marxu je od početka bilo jasno da industrijska revolucija nije napredak, već lom: ona nije prouzrokovala razvoj u poljodjelskoj i obrtničkoj proizvodnji, već uništenje te proizvodnje, nestanak osobnih umijeća, porast broja nekvalificiranih radnika prepuštenih na milost i nemilost vlasnicima strojeva…Tako su nastali kapitalizam i komunizam, velike mrtve utopije.

U našoj epohi globalizacije, ekološko i zdravstveno pitanje postalo je ključno za evangelizaciju, naše doba uglavnom nije doba Kristologije, već utopijske tehnologije.
Znak;…. notorni horizontalizam je od prvotne važnosti i velika mrtva naturalistička evangelizacija, bez čavala i raspela, u približavanju nekom utopijskom ludilu ‘ka sveopćem bratsvu fratelii smrtti.
Živjele komemoracije!
Gospodin koji nam govori po svetom pismu i Tradiciji Gospodar je povijesti i budućnosti. Stoga nam govori i po događajima. Događaji u Crkvi su riječi koje treba odgontnuti. Sveto pismo i Tradicija nisu utopijske riječi koje treba odgonetnuti. To su ponajprije riječi koje odgonetaju nas.

Ako se pojedinac tako lako dade razdjeliti, to je stoga što se “cijepio” odcjepio od svoje povijesti i svoje genealogije kako bi s djelomično tuđim identitetom utopijski nastavio živjeti, što se uspostavio kao odjeljeni subjekt, bez pripadnosti, bez prezimena.Više nego ikad čovjek je razutjelovljen i mekušastim otpadom će postati.

Napravite svoju stranicu s WordPress.com
Započnite
%d blogeri kao ovaj: