MOLITVA

“Daj krv i primit ćeš duh.” Čovjek mora pobjeđivati, svladavati svoje strasti. To je jedan od uvjeta molitve.

Molitva je najmoćniji pokretač duhovnog života. Ona predstavlja one podzemne vode koje napajaju sav naš duhovni život. Više od toga! Može se reći da je sam duhovni život prije svega stupanj naše molitve. Mi duhovno živimo u onoj mjeri koliko se molimo i koliko se znamo moliti. Kod crkvenih otaca molitva je nazvana riječju “umjetnost”. Umjetnost označava najviši stupanj umijeća, najvišu nauku, koja od čovjeka zahtijeva neprekidni stvaralački napor, odnosno neprekidnu živu molitvu. Molitva bolje od bilo čega drugog rješava sve zadatke koje pred nas postavlja život. U molitvi čovjek nalazi rješenje svih svojih problema – kako duhovnih, tako i problema iz svakodnevnog života. Molitva nevidljivo štiti čovjeka od svih njegovih neprijatelja – vidljivih i nevidljivih. Ukoliko pažljivo analiziramo svoj život, vidjet ćemo da nas je Gospodin, kad se činilo da su okolnosti bezizlazne i kad nam nitko nije mogao pomoći, a naše jedino oružje je bila molitva, više puta izbavljao od nevolje i žalosti. Ali ćemo tek na onom svijetu, u vječnosti, u potpunosti saznati od kakvih nas je još strašnih opasnosti, zla i nesreće čuvao naš molitveni trud.

Molitva je udio čovjeka, koji ne može oduzeti nikakva izvanjska sila. Molitva je uvijek s nama – ne samo u ovom zemaljskom prolaznom životu, već i  vječnom životu. U suštini, sama vječnost kao neprestano kretanje ljudske duše k Bogu jest vrsta molitve, ali ne verbalne, već drugačije. Molitva mijenja ljudsko srce, otkriva i budi sile srca, koje obično spavaju i koje su i nama samima nepoznate. Molitva duhovno obnavlja naše srce, čini ga osjetljivim i pozornijim.

U Knjizi Mudrih izreka kaže se: Bezbožnik želi obranu od zla… ali se pravednici izbavljaju znanjem (Izr 12, 12; 11, 9). Pozornost je naročita duhovna intuicija; razlikovanje dobra i zla, maskiranog i skrivenog pod maskom dobra. Molitva odvaja dušu od zemlje. Van molitve je čovjek prikovan za zemlju kao mitski Prometej za stijenu.

Molitva čovjekovom umu daje izvjesnu duhovnu sposobnost: to je čovjekovo umijeće da osjeća istinu. Kao što čovjek osjeća okus hrane, razlikuje slatko od gorkog, zdravu hranu od pokvarene, tako i molitva daje umu naročitu sposobnost da osjeća istinu i laž. Crkveni oci govore o tome da je molitva iznad svih dobrih djela. Sva dobra djela koja čovjek čini ograničavaju se određenim osobama, kojima činimo dobro; ponekad ovo naše “dobro” uopće ni ne donosi drugima pravo dobro i sreću. A sila molitve se prostire na čitav svemir. Molitva ljudi i molitva Crkve predstavlja ogromnu silu, koja stvara harmoniju i očišćuje, koja, može se reći, održava egzistenciju cijelog svemira. Kod apostola Pavla postoje sljedeće tajanstvene riječi: Jer se već vrši tajna bezakonja, samo dok se ukloni onaj koji je sad zadržava (2 Sol 2, 7). Tko je to koji zadržava, tko ne dozvoljava da na Zemlju dođe oličenje zla? Crkveni oci kažu da je ova sila koja zadržava, duh pobožnosti i prije svega – duh molitve. Kada presuši duh molitve vidljivi svijet će dospjeti u stanje truleži i raspadanja, jer više neće biti sile koja ga obnavlja. Zbog toga su molitelji, koji su iz svijeta odlazili u samostane i pustinje, i mnogi obični, neprimijećeni ljudi u ovom svijetu koje nitko nije znao, koji su putem mnogog i napornog duhovnog podviga, naporom svih svojih snaga neprestane molitve – najveći dobročinitelji čitavog čovječanstva.

Duhovne knjige možemo izgubiti, mogu nam biti ukradene ili spaljene. Bolest nam može oduzeti vid, prijatelji nas mogu ostaviti, voljeni osoba nas može prevariti, rođaci nas mogu obmanuti i postati tuđi, svijet nas može protjerati, nebo nas može opeći vatrom, zemlja se može otvoriti pred našim nogama, noć nas može ugušiti strašnim košmarima, dan se može pretvoriti u tamu iskušenja i postati mračna noć. Samo molitva nas nikada neće prevariti. Samo ona je naš udio koji se ne može oduzeti.

Molitva ne zna za daljinu. Ona prolazi kroz mora i planine, uznosi se k nebesima, proniče u dubinu zemlje, silazi u pakao. Mi se molimo za preminule kao za žive i samo molitva nam daje realan osjećaj da su umrli živi i povezani s nama tisućama duhovnih niti. Molitva je lik naše duše. Molitva je svjetlost naše duše. Molitva je uskrsnuće naše duše prije sveopćeg uskrsnuća. Molitva je bitka ljudskog duha protiv paklenih sila i u ovoj surovoj borbi stalni čovjekov Pomoćnik je Sam Gospodin. Molitva je boj i molitva je pobjeda. Molitva je oružje i molitva je barjak. Molitva je neiscrpno blago, koje se ne može potrošiti. I koliko god koristili ovo blago, ono će se samo umnožavati.

Napravite svoju stranicu s WordPress.com
Započnite
%d blogeri kao ovaj: